Rock n' roll za kućni savjet
18.05.2007., petak
Nemam bola, nemam srama...
|
Ja nemam bola, nemam srama, sve oko mene prava je drama, ne patim ja zbog ljudi što govore, moje srce je vrelo od ljubomore... Stih iz naše prve pjesme. Mislio sam da bi bilo prikladno napisati ga u drugom postu, da se vidi način na koji razmišljamo... Htio bih vam ispričati jednu priču koja je vezana više uz život, ljubav i razočaranje nego s rockom, ali nadam se da će vam se svidjeti... Jutro je taj dan bilo bezobrazno dosadno, i sama pomisao na dan koji slijedi tjerala me da vrištim (iako sam često vrištao i bez nekog posebnog razloga). Došao sam u školu, sjeo u zadnju klupu, nabio mp3 na uši i navinuo rainmaker, kad me obuzeo osjećaj nemoći. Osjetio sam da mi je cijeli život unaprijed isplaniran, da ću biti samo još jedan u nizu osoba bez lica, nepoznatih osoba, koje su završile faks i žive bez da okuse ŽIVOT. Izletio sam iz razreda, i tamo zatekao nešto najljepše na svijetu, nešto što će kasnije uzrokovati erupciju najljepših, najdivnijih osjećaja na svijetu, nešto zbog čega ću se smijati ali i plakati... Taj dan vidio sam svoju ljubav, vidio sam anđela, i nisam siguran što, ali nešto me ne gurnulo do nje. Onakvih jutra od tad više nije bilo. Više nije bilo tuge, a svaki dan i svaki izlazak sunca dočekivao sam s osmjehom i iščekivanjem, jer na drugom kraju sna čekala me ona. Nije istina da u životu postoji samo jedna ljubav, jer ja imam dvije velike, od kojih je jedna ipak znatno veća od prve. Ljubav prema rocku i ljubav prema mojem anđelu. Veća ljubav je ona druga, jer bez nje teško da bi imao snage da u muziku unesem snagu i duh koji sad sadrži... VOLIM TE LJUBAVI, rock n' roll... |
